Kad ustaše prodaju ulje

Ima onaj stari vic o starom Bračaninu kojemu je umrla žena, pa otišao u Split da joj objavi osmrtnicu u Slobodnoj Dalmaciji. Pošto šoneta?, pitao on, do pedeset riječi jedanaest eura, svaka sljedeća riječ euro i po, odgovori službenica, neka, na to će Bračanin, pedeset riječi bit će jušto, oćetel religijsko obilježje i sliku?, pita ona, neka fala, ne triba, odmahnuo on i tužna srca izdiktirao skraćenu radnju osmrtnice, bla bla bla, pa na kraju, kako je već red i običaj, nabrojao sebe i sve po redu cijelu "mnogobrojnu ožalošćenu rodbinu".

Koliko je to ukupno?, pitao Bračanin na kraju, četrdeset osam riječi, zbrojila ljubazna službenica, znači iman još dvi?, shvatio on, imate, kazala ona, odlično, sjetio se stari, dodajte onda: "Prodajen uje."

Na taj me, eto, stari vic podsjetio skandal koji se proteklih tjedana odigravao u Zadru, gdje je prije mjesec-dva nepoznati počinitelj razbio spomen-ploču postavljenu dvadesetak godina ranije pred ulazom u zgradu zadarske Državne uprave u Strossmayerovoj ulici, na mjestu gdje je 5. listopada 1991. - kazivala je mramorna ploča - jedan "hrvatski vitez i ustaški sin" iz imotskih Poljica, pripadnik 3. Imotske bojne 4. brigade ZNG-a, slavnih Imotskih sokolova, "nakon bitke prsa u prsa, s ručnim bombama protiv jugotenkova, izdajom s leđa smrtno pogođen jugometkom", podsjećajući kako "progoni, mučenja, zataje i izdaje nisu prekinuli njegov životni san: Nezavisnu Državu Hrvatsku", san kojega, eto, "mi nastavljamo i vjerujemo da će biti stvarnost", u potpisu "roditelji, braća i sestre".

Nakon što je spomen-ploča razbijena, "roditelji, braća i sestre", zadarski veterani, imotski sokolovi, ili tko god već - uglavnom, shvatili ste, hrvatski vitezovi i ustaški sinovi - požurili su postaviti novu. S HDZ-ovim gradonačelnikom dogovorili su se da će nova ploča biti postavljena "na istom mjestu, uz poštivanje svih zakonskih procedura", s "tekstom u skladu sa zakonima Republike Hrvatske", pa požurili u kamenoklesara.

Koliko bi to koštalo?, pitali oni, do petsto slovnih znakova jedan euro po slovu, preko petsto svaki sljedeći slovni znak euro i po, odgovorio klesar, šta je to slovni znak?, pitao jedan, to je svako slovo ili metnimo znak interpunkcije, šta je znak interpunkcije?, to je metnimo zarez ili točka, dobro, znači petsto slova i zareza petsto eura?, izračunali hrvatski vitezovi i ustaški sinovi, znači, klimnuo glavom majstor.

Odlično, zadovoljno će oni, pa sve kako je red i običaj izdiktirali cijeli onaj nadahnuti esej o "ustaškom sinu", "bitci prsa u prsa", "progonima, mučenjima, zataji, izdaji" i "snu o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj", bla, bla, bla, dodavši na koncu, nije beg cicija, i "za dom spremni!". Koliko je to sad slova?, pitali oni na kraju, tristo devedeset dva, zbrojio klesar, znači imamo još stotinjak slova?, iznenadiše se oni, sto osam, precizno odgovorio on.

- Dodajte onda, "prodajemo ulje" - sjetio se jedan onog starog vica, na što ostali hrvatski vitezovi i ustaški sinovi udariše u grleni smijeh.

- Ne, ne, još bolje - uskočio u to drugi - "prodajen bemve peticu, dizel automatik, klima, ABS, grijani sicevi, od dodatne opreme invalidska naljepnica i bejzbol palica". Taman sto osam slova.

- Uozbiljite se - prijekorno ih onda presjekao zapovjednik, pa se okrenuo klesaru. - Pišite ovako: "Sve Jazovke, Hude jame, Jasenovac i druge treba temeljito istražiti, u ime povijesne istine, naše hrvatske budućnosti i slobode."

Klesarsku radionicu ispunila je gluha tišina.

- Bravo, Jozo! - otelo se jednom ganutom ustaškom sinu.

- To je sad sto deset - javio se u to kamenoklesar.

- Šta sto deset?

- Sto deset slovnih znakova. Sad imate dva viška.

- Hm - zahmhao mudri Jozo - možel onda ovako: "Sve Jazovke, Hude jame, Jasenovac i dr. treba temeljito istražiti, u ime povijesne istine, naše hrvatske budućnosti i slobode."

- I dr.? - podigao je klesar desnu obrvu.

- "I druge". "I dr." Sad je taman sto osam slova.

- Ne bi se đava sitijo! - zadivljeno su svoga zapovjednika gledali ostali hrvatski vitezovi i ustaški sinovi.

Sad, je li bilo baš tako, kao u vicu, ne držite me za riječ, ali kao u vicu je bogami ispalo kad je pred ulazom u zgradu zadarske Državne uprave, na istom mjestu gdje je stajala stara, razbijena spomen-ploča, prije nekoliko dana osvanula nova, još ljepša i veća, a bogami i koncilijantnija, s uklesanim nadahnutim esejom o "hrvatskom vitezu i ustaškom sinu" koji je "nakon bitke prsa u prsa, s ručnim bombama protiv neprijateljskih JNA tenkova i dijela pobunjenih Srba" - primijetili ste kako je oprezno izbjegnuto generaliziranje, bravo Jozo - "poginuo na ovom mjestu braneći Zadar i Hrvatsku", ali s istim podsjećanjem kako "progoni, mučenja, zataje i izdaje nisu prekinuli njegov životni san: Nezavisnu Državu Hrvatsku", i obećanjem kako oni "nastavljaju i vjeruju da će biti stvarnost". Te iznenada i iznebuha dodanim post scriptumom - "Sve Jazovke, Hude jame, Jasenovac i dr. treba temeljito istražiti, u ime povijesne istine, naše hrvatske budućnosti i slobode"!

I na koncu, nije beg cicija, "Za dom spremni".

Kakve veze poginuli Imotski sokol ima s Jazovkama, Hudim jamama, Jasenovcem i dr., đavo će znati - ni on se ne bi sitijo - tek uredno je, eto, i iz čista tridesetogodišnjeg mira na spomen-ploči na mjestu njegove pogibije uklesan zahtjev da se temeljno istraže i Jazovka i Huda jama i Jasenovac i dr. Tko na tvrdoj stini, shvatili ste, svoje zahtjeve piše, tom ne može nitko prošlost da izbriše.

Svega smo, eto, vidjeli u ovih trideset pet godina, ali spomen-ploče s političkim zahtjevima, amandmanima, dopunama i izmjenama zakona, replikama i ispravkama netočnih navoda - sve "u skladu sa zakonima Republike Hrvatske" i "uz poštivanje zakonskih procedura" - posve su revolucionarna inovacija hrvatske ratne memorijalistike. Sve da smo i od poslovično neduhovite umjetne inteligencije tražili da ilustrira obrazac po kojemu se žrtve Domovinskog rata instrumentaliziraju za parapolitičke ciljeve i desničarski povijesni revizionizam, ne bismo dobili gluplju i providniju ilustraciju od spomen-ploče nekom hrvatskom branitelju s uklesanim zahtjevom da se revidiraju sva stratišta iz Drugog svjetskog rata.

Što je sljedeće? Spomenik hrvatskom branitelju koji je "na ovom mjestu herojski položio svoj mladi život na Oltar domovine", sa zlatnim slovima uklesanim zahtjevom da se "u ime povijesne istine iz Ustava Republike Hrvatske izbaci ZAVNOH i vrati Bog"? Memorijal strijeljanim vukovarskim braniteljima na Ovčari s dodanim aneksom kako "u ime hrvatske budućnosti i slobode Domovinski pokret treba dobiti najmanje tri ministarstva, uključujući Ministarstvo kulture"?

Ne bismo se tako trebali začuditi da ista stvar - "Sve Jazovke, Hude jame, Jasenovac i dr. treba temeljito istražiti, u ime povijesne istine, naše hrvatske budućnosti i slobode" - sutra, recimo, osvane i na nadgrobnoj ploči Predsjednika Sviju Hrvata. Pa neka onda Jozo objašnjava policiji je li ono "dr." znači da u ime povijesne istine treba temeljito istražiti i samog temeljitog istraživača dr. Franju Tuđmana. Ili, shvatili ste, nekog dr.

U međuvremenu, priča o ploči u Strossmayerovoj ulici završila je onako kako već završi svaka priča o junačkom ustaškom kurčenju. Koalicijski partneri iz HDZ-a glatko su odbili zahtjev hrvatskih vitezova i ustaških sinova za temeljitu istragu Jazovke, Hude jame, Jasenovac i dr., i u dogovoru s "roditeljima, braćom i sestrama" na koncu je odobrena najnovija, treća ploča, bez NDH, "za dom spremni" i spomeničkih amandmana, sve "u skladu sa zakonima Republike Hrvatske". Na kraju cijele priče od tisuću dvjesto riječi ostalo mjesta samo za još dvije.

Prodajem ulje.

Zajebavam se, smrt fašizmu.